PRETRAŽI
INTERIJERI

Predstavljamo dizajnericu Zrinku Nedeljković

Na 43. -oj Ambienti ZV-a, po prvi puta postavljen je inovativni koncept DESIGN DISTRICT, na kojima su dizajnerski proizvodi bili odvojeni i posebno naglašeni te su posjetitelji mogli vidjeti ultimativna dostignuća domaćih i stranih renomiranih dizajnera. Tom prigodom porazgovarali smo sa dizajnericom Zrinkom Nedeljković koja je izložila svoje modularne sisteme pregrada i sjenila za lampe.


Po završetku Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn studirala sam modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu gdje sam po diplomi stekla zvanje viši modni dizajner, te produkt dizajn na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje sam stekla zvanje magistra dizajna. Još tijekom studija surađivala sam s mnogim institucionalnim i neovisnim kazalištima kao freelance kostimograf i scenograf, te sam sudjelovala na vizualnom oblikovanju niza predstava i do danas oblikovala kostimografiju za 14, a scenografiju za 8 kazališnih predstava. Po završetku studija zaposlila sam se u drvnoj industriji kao dizajner gdje sam radila gotovo 7 godina na razvoju i dizajnu namještaja, te projektirala veći broj poslovnih, rezidencijalnih i ugostiteljskih interijera bilo samostalno ili kao dio tima. Izlagala sam na brojnim izložbama i međunarodnim sajmovima u zemlji i inozemstvu. Članica sam HDD-a (Hrvatskog dizajnerskog društva) i ZzID-a (Zajednica za industrijski dizajn pri HGK). Danas živim i radim u Zagrebu kao samostalni dizajner.



Oduvijek sam težila vlastoručnoj produkciji, kako kostima i scenskih elemenata tako i sitnih upotrebnih predmeta, nakita, odjeće, asesoara i sl. Sjenila za lampe iz kaširanog papira krenula sam izrađivati kao unikatne poklone za prijatelje. Prvo sferično kaširano sjenilo izradila sam prijateljima kao poklon za useljenje u novi stan. Potom sam malu seriju sfernih sjenila izložila na artOmat-u (sajam nekonvencionalnih umjetničkih predmeta u organizaciji HDLU-a) gdje su izazvala veliki interes i izuzetno pozitivne reakcije posjetitelja. U toj fazi eksperimentirala sam sa raznim materijalima koje sam ukaširavala među slojeve tankog papira, poput puževih kućica i raznog biljnog materijala pronađenog u prirodi, prešanog lišća, papiroreza itd. Najzanimljivijom se pokazala varijanta sa ukaširanim granulama polistirena koje su izuzetno lagane pa svojom težinom ne opterećuju proizvod, djelomice su transparentne, daju vrlo interesantnu reljefnu strukturu površine proizvoda koji tako izgleda efektno i danju kada svjetlo nije upaljeno. Također su dovoljno jednostavne i nenametljive da omogućuju svojevrsnu manufakturnu serijsku proizvodnju, te je moguće proizvesti više gotovo pa identičnih komada, iako je u konačnici svaka svojevrsni unikat. Izrađujem ih u 4 veličine promjera 20, 25, 40 i 60 cm. Izrada jednog sjenila traje prilično dugo jer se papir kašira u slojevima, a svaki sloj se prije nanošenja slijedećeg treba osušiti. Ovisno o promjeru sjenila izrada traje od 3 do 5 dana, a radnih sati se ukupno nakupi od 4 sata za najmanje sjenilo pa i do 20 sati za ono promjera 60 cm. U svrhu postizanja određene tvrdoće i stabilnosti opne sjenila potrebno je iskaširati dovoljan broj slojeva papira što rezultira prigušivanjem svjetlosti i svrstava sjenila u domenu ambijentalne rasvjete. Iz tog razloga sjenila za sada dolaze samo u bijeloj izvedbi budući da bi dodavanje boje pridonijelo dodatnom prigušivanju svjetlosti. Dobro funkcioniraju u opremi prostora za opuštanje gdje direktna jaka rasvjeta nije poželjna poput dnevnog boravka, ili pak nekog ugostiteljskog objekta poput restorana, kafića ili hotelskog foajea, gdje bi zgodno funkcionirala i prigušenija varijanta sjenila u boji.

Foto: Luka Mjeda

Rasvjetno tijelo broj 2 nastalo je u suradnji s ilustratorom Tomislavom Tomićem za izložbu “Izvan knjiške margine” održane u galeriji ULUPUH u rujnu 2014. Izložbu je “osmislila ilustratorica Marijana Jelić s idejom da ilustracija izađe izvan okvira knjige, uvriježenog prostora za ilustraciju, i polje (ilustratorove) igre proširi na ostale oblike predmetnog svijeta koji nas okružuje. Pozvala je na suradnju kolege ilustratore, ali i produkt dizajnere, na zajednički rad na predmetu čiji će integralni dio biti ilustracija.” (iz predgovora kataloga izložbe Maše Štrbac). U oblikovanju ovog rasvjetnog tijela inspirirala sam se autorskom slikovnicom Tomislava Tomića “Postoji / Ne postoji” u izdanju Knjige u Centru gdje se pojavljuju ilustracije postojećih i nepostojećih životinja koje se isprepliću i čine zajedničke kompozicije. Odlučila sam izraditi generator novih nepostojećih životinja kroz modularno rasvjetno tijelo sastavljeno iz više međusobno kompatibilnih elemenata. Na svakom elementu otisnuto je po nekoliko polovica stvorenja, te se pri sastavljanju s ostalim elementima generira izgled nove životinje. Intencija je bila stvoriti zabavan i funkcionalan proizvod kojem korisnik kroz proces sastavljanja stvaranjem nepostojećih bića svojom permutacijom daje osobni pečat.


Modularni sistem pregrada/dekoracija razvijen je u okviru projekta opreme interijera Hotela Priča u Rakovom potoku (Investitor: Željko Franja, Franja obrt), u autorskoj suradnji s arhitekticom Ivanom Žalac (voditeljica projekta, SKROZ d.o.o.) i dizajnericom Mašom Vukmanović (autorica signalistika). Kao odgovor na zadanu formu bršljana kreirala sam modularni sistem sastavljen iz listova u 3 veličine nizanjem kojih nastaju puzavice. Elementi su štancani iz ceradnog platna, a za potrebe opreme hotela iz njih gotovo tisuću sastavljene su dekorativne puzavice kojima su “obrasli” hodnici i neke od soba, te lijane ovješene u nizu u funkciji pregrade prostora. Na ovogodišnjem trećem izdanju Tjedna dizajna i nedavnoj Ambienti u Zagrebu izložila sam pregradu izrađenu iz recikliranog reklamnog mesh platna. Budući da se radilo o reklami velikih dimenzija, na malom formatu listova sadržaj otiska je ne prepoznatljiv, dobiveni su zanimljivi uzorci i tonovi boja, a upotrebom mesh platna pregrada je dobila na lakoći i prozračnosti.


Naočigled beskorisni materijali i odbačene stvari mogu postati novi izvor ideja. Posljednjih godina u uređenju interijera mnogi dizajneri i tvrtke vraćaju se prirodnim materijalima ili postupku recikliranja i trude se pokazati što inovativnije proizvode u duhu ekološke osvještenosti. U svom daljnjem radu želim se fokusirati na ekološki dizajn koji podrazumijeva oblikovanje novih ili mijenjanje postojećih procesa i proizvoda radi učinkovitijeg korištenja materijala i energije kako bi se smanjili troškovi proizvodnje i pridonijelo očuvanju životne okoline. Nužno je potrebno oblikovati kvalitetne proizvode produljenog životnog vijeka jer je sadašnji sustav gomilanja otpada kroz eksponencijalno ubrzavanje ciklusa ‘’kupi-baci-kupi novo’’ dugoročno neodrživ.

Foto: Ivan Dorotić

Autor teksta: Goran Korać

Više informacija na:
www.behance.net/ZrinkaNedeljkovic

Podijeli:
  • googleplus
  • linkedin
  • mail

Autor: promogradnja